Funkcije i disfunkcije konflikta
Većina ljudi u početku vjeruje da je
konflikt
nužno loš ili disfunkcionalan. Takvo se vjerova-
nje sastoji od dva dijela: prvo, da je
konflikt
pokazatelj da nešto nije u redu, da je pokvareno
ili disfunkcionalno, i drugo, da
konflikt
ima izuzetno destruktivne posljedice. Deutsch (1973)
i drugi
10
navode mnoge čimbenike koji doprinose destruktivnom imidžu kon
flikta:
1.
Kompetitivni, win-lose ciljevi.
Strane se međusobno natječu jer vjeruju da je njihova
međuovisnost takva da su njihovi ciljevi međusobno suprotni i da obje ne mogu istovre-
meno ostvariti svoje ciljeve.
11
Kompetitivni ciljevi vode ka kompetitivnim procesima da
bi se ti ciljevi ostvarili.
2.
Krive percepcije i pristranosti.
Kako konflikt jača, percepcija postaje sve iskrivljenija.
Ljudi na stvari počnu gledati u skladu s vlastitim viđenjem kon
flikt
a. Stoga imaju ten-
denciju smatrati da su ljudi i događaji ili s njima, ili protiv njih. Nadalje, njihovo razmi-
šljanje često postaje stereotipno i pristrano - oni prigrle ljude i događaje koji podržavaju
njihovo stajalište, a u potpunosti odbiju one koji im se protive.
3.
Emocionalnost.
Kada su strane anksiozne, živčane, ljute i frustrirane, konflik
ti postaju
emocionalno nabijeni. Emocije stanu na put jasnom razmišljanju, a j
ačanjem konflikta
strane mogu postajati sve iracionalnije.
4.
Smanjena komunikacija.
Produktivna se komunikacija u konfliktu smanjuje. Strane
manje komuniciraju s onima koji se s njima ne slažu, a više s onima koji se slažu.
Komunikacija koja ipak postoji često je samo pokušaj da se pobije, ponizi ili ismije
pozicija druge strane ili da se potkrijepe vlastiti ranije izneseni argumenti.
5.
Nejasni problemi.
Središnji problemi u raspravi postanu nejasni i slabo definiran
i. Sve
je više generalizacija. Konflikt postaje vrtlog koji uvlači neve
zane probleme i nevine
promatrače. Stranama je sve manje jasno kako je svađa počela, o čemu se “stvarno radi”
i što je potrebno da bi se pronašlo rješenje.
.
Rigidna predanost.
Strane “zapnu” u svoje pozicije. Kako ih druga strana izaziva,
strane sve više ustraju na svojim pozicijama i sve su manje voljne odstupiti od njih
zbog straha da će izgubiti ugled i ispasti glupo. Razmišljanje postaje rigidno, a stra-
ne shvaćaju probleme kao jednostavne i/ili situacije umjesto da ih vide kao složene i
višedimenzionalne.
.
Uvećane razlike, umanjene sličnosti.
Kad strane postanu pretjerano predane svojoj
poziciji, a problemi nejasni, one počnu vjerovati da su im drugi sudionici pregovora - a i
njihove pozicije - dijametralno suprotni. Čimbenici koji ih razlikuju i odvajaju jedne od
drugih postanu istaknuti i naglašeni dok se njihove sličnosti previše pojednostavljuju i
potpuno umanjuju. Zbog toga strane vjeruju da su udaljenije jedna od druge nego što to
vjerojatno stvarno jesu, pa se možda i manje trude pronaći dodirne točke.
.
Zaoštravanje konflikta.
Kako konflikt napreduje, svaka se strana sve više drži svojih
gledišta, sve manje prihvaća tuđa, sve se više brani, a manje komunicira, i sve je više
emocionalna. Kao rezultat toga, obje strane nastoje pobijediti sve više ustrajući na
svojoj poziciji, povećavaju resurse koje su voljni potrošiti na pobjedu, i sve su upornije
u obrani svog mišljenja pod pritiskom. Obje strane vjeruju da će povećanjem pritiska
(resursima, predanošću, entuzijazmom, energijom itd.) natjerati drugu da odustane i
Konflikt
1
