2
10
Slobodan Milošević osvojio je na juriš srbijansku visokopolitičku scenu u doba
kada je cijela jugoslavenska federacija bila na rubu propasti. Gospodarstvo je bilo
u slobodnom padu, društvo u dubokom previranju, a političke elite snažno su se
sukobljavale oko revizija saveznog ustava. Političkom scenom socijalističke Jugo-
slavije desetljećima je dominirao proces stalne diferencijacije elitâ njezinih naroda
i šest republika koji je prerastao u sve veći sukob oko gospodarskih, nacional-
nih pa i ideoloških pitanja. Već sredinom 1980-ih godina nestale su ili su naglo
nestajale sve spone koje su taj sukob držale pod kontrolom. Tito je preminuo u
svibnju 1980. godine. Savez komunista, interno rascijepljen po republikama, sve je
više gubio moć. Socijalizam kao motivacijska i ujedinjujuća ideja gospodarskoga
i društvenog razvoja bio je politički potrošen. Osim toga, iako su politički igrači
obaju globalnih blokova još uvijek čvrsto podupirali jedinstvo Jugoslavije, stvarni
međunarodni čimbenici na kojima se temeljila kohezija federacije – vanjske prijet-
nje njezinoj sigurnosti s Istoka i sa Zapada – praktički više nisu postojali.
S gledišta političkog razvoja posttitovske Jugoslavije, Miloševićev dolazak na
vlast i njegova kampanja za kontrolu nad federacijom bili su oblik prekida s proš-
lošću. Međutim, oni su umnogome bili i nastavak (premda ekstreman) političkog
natjecanja među nacionalnim/republičkim elitama zemlje. Jedini zaista nov – i
naposljetku eksplozivno opasan – aspekt Miloševićeva uspona bio je razmjer nje-
gove spremnosti da iskoristi sve jači nacionalizam u svojoj republici i u svojem
narodu. Jednostavno rečeno,Milošević je htio iskoristiti val srpskoga nacionalistič-
kog nezadovoljstva, usredotočen na status autonomne pokrajine Kosovo, kako bi
osvojio i učvrstio vlast najprije u svojoj republici, a zatim u cijeloj Jugoslaviji koju
je naposljetku trebalo preustrojiti i ponovno centralizirati. Njegove su se kalkula-
cije temeljile na dvjema pretpostavkama: (1) da će njegovi potencijalni protivnici
u posttitovskom rukovodstvu zemlje biti preslabi i prerazjedinjeni da bi mu se
K
ROĆENJE
BALKANSKOGA
G
ORBAČOVA
,
1987. - 1989.
