3
Uvod: Vrijeme Europe
u samom načinu na koji su njeni diplomati i kreatori vanjskih politika pokazali
svoju jalovost. Sa svakim novim zapletom krize izgledali su kao da su više zauzeti
međusobnim nadmetanjem nego rješavanjem pravih problema na terenu. Njihove
podjele i diplomatske podvale te taktiziranje bili su na trenutke toliko očigledni
i uskogrudni da je sav njihov napor izgledao kao da pripada devetnaestom, a ne
pragu dvadeset i prvog stoljeća. Što je najvažnije, mnogi europski (i američki)
politički vođe propustili su zlo nazvati pravim imenom. Njihove su pogreške u
Jugoslaviji bile toliko razorne i toliko duboke da je preobražaj EZ/EU u uje-
dinjenog aktera sposobnog za
bilo kakvu
zajedničku vanjsku politiku godinama
smatran nemogućim.
Osnovni je cilj ove studije opisati i objasniti utjecaj zapadnih sila, prije sve-
ga Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, kao i
Europske zajednice i Ujedinjenih naroda na proces raspada Jugoslavije, uz smje-
štanje kraja južnoslavenske federacije u širi povijesni kontekst kraja Hladnog rata
u Europi. Prečesto se na raspad Jugoslavije i na reakciju Zapada na jugoslavensku
krizu gleda kao na procese potpuno odvojene od istovremenih zbivanja širom eu-
ropskoga kontinenta. Ova studija nastoji izbjeći tu pogrešku. Ona uspoređuje i
suprotstavlja pristupe zapadnih sila dezintegraciji Jugoslavije s njihovim istodob-
nim politikama povezanima s utjecajem kraja Hladnog rata na Istočnu i Zapadnu
Europu. Ona nastoji rasvijetliti evoluciju snažnih nesuglasica unutar zapadnog sa-
veza oko nužnih odgovora na događaje u Jugoslaviji, kao i objasniti zašto i kako su
neuspjesi kreatora zapadnih vanjskih politika da zaustave nasilje ugrozili njihove
napore u izgradnji sjedinjenije Europe. Ova se studija također vraća u prošlost
dublje nego većina usporedivih djela kako bi identificirala korijene zapadnjačkih
percepcija i odgovora na ono što se zapravo zbivalo u jugoslavenskoj federaciji.
Umjesto usmjeravanja pozornosti na krizu s početkom sukoba u Sloveniji u ljeto
1991. godine, što je često slučaj u literaturi, ova studija rasvjetljava zapadne poli-
tike prema Jugoslaviji već od sredine 1980-ih, perioda obilježenog dramatičnim
pogoršanjem ekonomske situacije, opasnim usponom srpskog nacionalističkog i
iredentističkog programa, kao i beskrupuloznim usponom čovjeka koji je konačno
odveo čitavu državu do njenoga krvavoga kraja: Slobodana Miloševića.
Svaka je analiza kraja Hladnog rata naposljetku analiza europske politike
SAD-a. Ova studija ne odstupa od te norme. Većina radova koji se bave politikom
Zapada u Jugoslaviji, dijelom zbog svoje koncentracije na period nakon početka
ljeta 1991., usredotočuju se isključivo na mirovne napore Europske zajednice i
tek se usput bave činjenicom da su Sjedinjene Američke Države desetljećima bile
glavni arhitekt politike Zapada prema jugoslavenskoj federaciji. Ova se studija
otvoreno suočava s prijenosom odgovornosti Zapada za Jugoslaviju sa Sjedinje-
nih Američkih Država na Europsku zajednicu, posebno s obzirom na cjelokupnu
