8
1. POGLAVLJE GOVOR U JAVNOSTI
potrebom za posebnim učiteljem:
• Organizirate
svoje ideje kako biste ih predstavili na najuvjerljiviji
način. Odmjereno gradite temelj u svrhu uvjeravanja zašto je učitelj
potreban školi.
• Oblikujete poruku
prilagođavajući je svojoj publici. Ovo nije vrije-
me za strastveno argumentiranje o prilagođenim programima. Morate
prikazati koliko je to pitanje važno za osobe prisutne u prostoriji te za
njihovu djecu i školu.
• Pričate svoju priču u svrhu postizanja
efektnog dojma.
Možete kori-
stiti poneku anegdotu kako biste ukazali na to koliko je vaše dijete
napredovalo. Raspolažete statističkim podatcima koji prikazuju broj
djece kojoj je pružena pomoć na nastavi.
• Prilagođavate se slušateljevoj povratnoj poruci.
Nakon što ste spo-
menuli iznos troškova za dodatnog učitelja, primjećujete kiseli izraz
na licima članova školskog odbora. Stoga strpljivo objašnjavate koli-
ko je to mali trošak u odnosu na ukupni školski proračun.
Prema tome, govorništvo uvelike zahtijeva vještine koje se koriste u
uobičajenoj komunikaciji. Većina ljudi koji dobro komuniciraju u svakod-
nevnim razgovorima mogu naučiti jednako dobro komunicirati i u javno-
sti. Vježbanje javnog govorenja može vas učiniti vještim govornikom u
raznovrsnim situacijama kao što su razgovori, rasprave na predavanjima
i poslovni sastanci.
Unatoč njihovim sličnostima, javno govorenje i svakodnevni razgovor ni-
su istovjetni. Zamislite sebe dok prepričavate neku priču svom prijatelju.
Zatim zamislite sebe dok pričate priču skupini od sedam ili osam prijate-
lja. Sada zamislite sebe dok pričate istu priču skupini od 20 ili 30 ljudi.
Kako veličina vaše publike raste, tako se vi ponašate u skladu s trima
glavnim razlikama između razgovora i javnog govora:
1. Javni govor je strukturiran.
Govorniku se obično nameću stroga
vremenska ograničenja. U većini slučajeva situacija ne dozvoljava slu-
šatelju prekidanje govornika pitanjima i komentarima. Govornik mora
postići svoju svrhu u samome govoru. Pripremajući izlaganje, govornik
mora predvidjeti pitanja koja bi se mogla pojaviti u slušateljevoj svijesti i
biti spreman odgovoriti na njih. Stoga, javno govorenje zahtijeva podrob-
nije planiranje i pripremu u odnosu na svakodnevan razgovor.
2. Javni govor zahtijeva formalnije izražavanje.
Malo je prostora u
javnom govoru za sleng, žargon i gramatičke pogreške. Koliko god bio
bijesan zbog industrijskog zagađenja, kada se Van Jones obraća kongre-
snom odboru, on ne kaže: „Moramo zaustaviti pohlepne gadove koji za-
gađuju siromašne zajednice u svrhu vlastite zarade.“ Slušatelji često ne-
gativno reagiraju na govornika koji ne mari o načinu izražavanja tijekom
obraćanja publici. Govor mora biti pristojan.
3. Javni govor zahtijeva drukčiji način izlaganja.
Za vrijeme nefor-
malnog razgovora većina ljudi govori potiho ubacujući obilje fraza kao
Razlike između javnog govora i razgovora
