Almond, Powell, Dalton i Str&m
3
odredili idealni društveni ugovor (sporazum) na kojem
bi izgradili politički sustav. Čak i danas mnogi filozofi
drže korisnim poslužiti se takvimmentalnim pokusom
kako bi razmotrili posljedice postojanja države.
Te su rasprave oblikovale našu predodžbu države
sve do danas. Najizrazitija je suprotnost između ideja
Thomasa Hobbesa i Jean-Jacquesa Rousseaua o pri-
rodnom stanju. Hobbes je bio krajnji pesimist. Držao
je prirodno stanje nemilosrdno divljim, kao situaciju
vječnog sukoba svih protiv sviju i izvorom barba-
rizma i trajnoga straha. Pesimistički je tvrdio da: „(...)
u takvom stanju nema mjesta proizvodnji jer su plo-
dovi neizvjesni; dosljedno, nema kultiviranja zemlje;
nema navigacije ni uporabe roba koje bi se dopremale
morem; nema udobnih zgrada, (...) nema umjetnosti;
nema književnosti; nema društva; i, što je najgore, sta-
lan je strah i opasnost od nasilne smrti; a ljudski život
usamljen, siromašan, neugodan, okrutan i kratak”.
1
Rousseau je, nasuprot, bio optimističniji. Za
njega je prirodno stanje predstavljalo čovječanstvo
prije istočnoga grijeha, bez sve pokvarenosti koju su
uvele države. „Čovjek je rođen slobodan”, tvrdio je
Rousseau u
Društvenom ugovoru
, „a ipak je svuda u
okovima.” Rousseau je gledao na državu kao na izvor
sile i nejednakosti, a te prilike kao uzrok ljudske otu-
đenosti i korupcije. „Ekstremne nejednakosti u našem
načinu života”, tvrdio je, „prekomjerna lijenost kod
nekih, a isrpljujući rad kod drugih; (...) kasni odlasci
na spavanje, pretjerivanja svake vrste, neumjereni
zanosi svih strasti; umor i iscrpljenost uma, bezbrojne
tuge i patnje (...) većina naših patnja naše je vlastito
djelo; gotovo sve bismo izbjegli očuvanjem jednostav-
nog, jednolikog i samodostatnog načina života koji
nam propisuje priroda.”
2
Za razvitak zapadnih demokracija posebno su
bile važne ideje Johna Lockea. On je zauzeo sta-
jalište između Hobbesa i Rousseaua. U usporedbi
s Hobbesom, Locke je smatrao da su ljudska bića
više poduzetna, a manje sklona ratovanju. Ipak, kao
i Hobbes, predložio je društveni ugovor s držav-
nim sustavom u zamjenu za prirodno stanje. Dok je
Hobbes isticao da je glavna zadaća države otklanjati
nered i štititi od nasilja i rata, Locke je vidio glavnu
ulogu države u zaštiti imovine i trgovine te promi-
canju ekonomskog rasta. Vjerovao je da će država to
učiniti uspostavom i provedbom imovinskih prava
i pravilima ekonomske razmjene. Dok po Hobbesu
država treba biti Leviathan (politička država) – milost-
ivi diktator kojem će građani predati sve svoje ovlasti
– Locke je preferirao ograničenu vlast.
3
Iako su te rasprave počele prije mnogo stoljeća,
još su temelj tekućih rasprava o primjerenoj ulozi
države. Nekima je država rješenje mnogih ljudskih
potreba i problema – gledište koje je zagovarao bivši
američki predsjednik Bill Clinton. Drugima je država
često dio problema – teza koju je rječito zagovarao
bivši američki predsjednik Ronald Reagan. Za neke
država postoji kako bi stvorila društveni poredak koji
štiti svoje građane; za druge državna pravila ograni-
čavaju naše slobode. Ta je napetost dio političkih
rasprava u mnogim suvremenim državama, uključu-
jući i Sjedinjene Američke Države. U ovoj knjizi istra-
žujemo ta suprotstavljena gledišta i različite primjere
državnih struktura.
ZAŠTO VLADE?
Jedna novija knjiga znanstvene fantastike o pravima
čovjeka počinje scenarijem skupine putnika koji
slete u zračnu luku nakon duga prekooceanskog leta.
Iskrcavši se iz aviona primijete da nema policije koja
kontrolira putovnice, nema carine da provjeri prtljagu
ni službenika koji primjenjuju imigracijska pravila.
4
Sletjeli su u društvo bez vlade, a zagonetka je u tome
što građanstvu znači nepostojanje vlade. Odgovor:
mnogo (vidi 1.1). Kao što su ukazivali filozofi, mnogo
je razloga zašto ljudi stvaraju države s vladama i
preferiraju živjeti u takvome društvenom poretku.
Nešto od toga ćemo raspraviti, počevši od aktivnosti
koje prvenstveno pomažu u stvaranju stabilne zajed-
nice te nastaviti s aktivnostima koje pomažu njenom
napretku.
Izgradnja zajednice i nacije
Jedna od poglavitih svrha države jest stvaranje i odr-
žavanje zajednice u kojoj će se ljudi osjećati sigurno
i ugodno. Iako su ljudi društvena bića, nije uvijek
lako izgraditi zajednicu u kojoj velik broj ljudi može
međusobno komunicirati, osjećati se kao kod kuće i
konstruktivno uzajamno djelovati. Na mnogo razli-
čitih načina države mogu pomoći u izgradnji takvih
zajednica, primjerice učenjem zajedničkog jezika, usa-
đivanjem zajedničkih normi i vrijednosti, stvaranjem
zajedničkih mitova i simbola i podupiranjem nacio-
nalnog identiteta. No te aktivnosti znaju ponekad
