2
Sporna pitanja u komparativnoj politici
sam sa sobom. Političke se odluke donose unutar neke
zajednice koju zovemo
politički sustav
, koji opisujemo
u nastavku. Ipak, nisu sve društvene odluke javne.
Većina onoga što se događa u obiteljima, između pri-
jatelja ili u socijalnim skupinama pripada
privatnoj
sferi
. Aktivnosti unutar te sfere ne obvezuju nikoga
izvan grupe. U većini društava vaš izbor partnera za
koncert i hranu privatna je odluka.
Javna sfera
bavi se kolektivnim odlukama koje
sežu iznad pojedinačnoga, obično uključujući državnu
aktivnost. U totalitarističkim društvima, kao što je
bio Hitlerov Treći Reich i neke komunističke zemlje,
javna sfera vrlo je velika, a privatna vrlo ograničena.
Država pokušava dominirati životom svoga naroda,
čak se upliće u obiteljski život. S druge strane, kod
nekih manje razvijenih naroda, privatna domena
može gotovo izgurati javnu. Ljudi u mnogim afrič-
kim državama, primjerice, nisu svjesni onoga što se
događa u glavnom gradu i ne tiču ih se odluke koje
se ondje donose. Zapadne demokracije imaju urav-
noteženiji odnos privatne i javne sfere. No granice
između dviju sfera stalno se iznova iscrtavaju. Prije
dva desetljeća seksualni život američkih predsjed-
nika ili britanske kraljevske kuće držao se privatnim
i o njemu se nije raspravljalo u javnosti. Ta se pravila
mijenjaju u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim
Državama dok u ostalim zemljama ostaju na snazi tra-
dicionalna mjerila. Slično, svojevremeno su se odre-
đena religijska vjerovanja u Velikoj Britaniji smatrala
izdajničkima. Danas se religiozna vjerovanja u većini
modernih demokracija smatraju privatnom stvari, ali
ne i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Iako ono što
se događa u privatnoj domeni može utjecati na poli-
tiku, ona se bavi izravno samo onim odlukama koje
su javne.
Politika je također
autoritativna
. Autoritet znači
da je formalna moć u rukama pojedinaca ili grupa za
čije se odluke očekuje da se provode i poštuju. Dakle,
političke odluke obvezujuće su za pripadnike toga
političkog sustava. Vlade se mogu služiti silom kako
bi osigurale primjenu reda i zakona iako autoritet nije
uvijek podržan silom. Primjerice, vjerski autoritet, kao
što je Papa, ima nekoliko sredstava prinude. Može
uvjeravati, ali rijetko prisiljava sljedbenike Katoličke
crkve. Nasuprot tomu porezne vlasti, kao što je ame-
rička Internal Revenue Service (Unutarnja služba
prihoda), mogu i opominjati i prisiljavati ljude da se
pokoravaju njihovim pravilima.
Dakle, politika se odnosi na aktivnosti koje se tiču
kontrole javnih odluka nad određenim ljudima i na
određenom teritoriju gdje se ta kontrola može podr-
žavati autoritativnim sredstvima. Politika uključuje
oblikovanje autoritativnih odluka – tko ih donosi i u
koje svrhe.
Živimo u jednom od najuzbudljivijih vremena za
proučavanje politike. Svršetak Hladnoga rata stvorio
je novi međunarodni poredak iako je njegov oblik još
uvijek neizvjestan. Demokratske tranzicije u Istočnoj
Europi i mnogim zemljama u razvitku preobrazile su
svijet iako nije izvjesno hoće li te nove demokracije
potrajati i koje oblike mogu poprimiti. U zapadnim
zemljama iskrsnuli su novi izazovi i opredjeljenja koje
dijele njihove građane. Neki od tih problema – kao što
su suočavanje s globalnim zatopljavanjem i postizanje
međunarodnog mira – transnacionalnog su značaja.
Dio njihova rješavanja, nadamo se, leži u političkim
izborima koje ljudi čine o svojoj zajedničkoj buduć-
nosti. Cilj je ove knjige dati vam osjećaj kako države
i politika funkcioniraju u sučeljavaju s tim izazovima.
DRŽAVE I
PRIRODNO STANJE
Države
su organizacije pojedinaca koji imaju moć
donošenja obvezujućih odluka u ime određene zajed-
nice. Države stoga imaju autoritativne i prisilne moći.
Države se bave mnogim stvarima. Mogu ratovati ili
poticati mir; podržavati ili ograničavati međunarodnu
trgovinu; otvoriti svoje granice razmjeni ideja i umjet-
nosti ili ih zatvoriti; teže ili lakše oporezivati svoje
stanovništvo na različite načine; alocirati sredstva za
obrazovanje, zdravstvo i socijalnu skrb ili te poslove
prepustiti drugima. Ljudi na koje te odluke imaju
utjecaj mogu se s njima slagati i zaista ih prihvatiti, ali
često postoje žestoka neslaganja o pravoj ulozi vladi-
nih odluka.
Rasprave o prirodi i primjerenoj ulozi države sve
su samo ne nove. Odražavaju klasičnu polemiku u
političkoj filozofiji. Stoljećima filozofi raspravljaju je li
država snaga dobra ili zla. U 17. i 18. stoljeću – vrijeme
Engleske, Francuske i Američke revolucije – većina te
rasprave služila se argumentima koji se odnose na
pri-
rodno stanje
.
Pod prirodnim stanjem filozofi su podrazumije-
vali stanje čovječanstva u kojem ne postoji država. U
nekim slučajevima smatrali su da su takve prilike vla-
dale prije nego što se oblikovala prva država. Ti su
filozofi koristili svoje ideje o prirodnom stanju kako bi
