446
l
19. poglavlje
Rana Amerika
nike: parketi i marketerija), premda nikad nisu bili toli-
ko popularni u Americi kao u Engleskoj i Francuskoj. S
pojavom stila Vilima i Marije (vidi stolicu lijevo na slici
19-24), koji je u Engleskoj bio popularan četvrt stoljeća
ranije, tehnika
tokarenja
češće se koristila za obradu nogu
stolica i stolova.
U trećoj četvrtini 18. stoljeća skupa s trendom chippen-
dale stila pojavio se trend mahagonija. Nadalje, veće, bogati-
je kuće namještane su lepezom novih vrsta namještaja, a čak
su i stari komadi obrađivani novim razrađenim rezbarijama
te sjajnim mesinganim dodacima.
U posljednjoj četvrtini 18. stoljeća vokabularu drva za
namještaj dodani su atlasno drvo i virginijski orah, mada je
i dalje najpoželjniji bio mahagonij. Nadalje, kao lakša alter-
nativa chippendale stilu, pojavili su se neoklasicistički stilovi
Adama, Hepplewhitea te Sheratona (slika 19-16). Umjesto
ukrasnog rezbarenja, na najmodernijem namještaju pri-
mjenjivale su se druge tehnike poput furniranja, intarzije
i
žlijebljenja
(ukrašavanje površina paralelnim konveksnim
gravirama jednake širine). Također se više pažnje no ikad
posvećivalo nogama namještaja te raznolikim vrstama noži-
ca dobivenim vještim rezbarenjem (tablica 19-3).
registrirao je više od 40 tapetara te više od 60 izrađivača
namještaja.
U 17. stoljeću najzastupljenije i najpopularnije drvo bile
su hrastovina i borovina, mada se koristio i američki orah i
jasen. Namještaj je uključivao stolice, škrinje, stolce i klupe
(slika 19-15). Dugačka klupa s naslonom za ruke nazivala se
divanom
, a mogla je imati i sjedalo na šarkama sa spremi-
štem ispod samog sjedala. Tehnike izrade namještaja uklju-
čivale su i spajanje punog drva pomoću sistema pera i utora
(vidi tablicu 2-1). Također se koristila i konstrukcija po-
moću drvenih čepova, što podrazumijeva spajanje drvenih
dijelova pomoću malih drvenih klinova ili čepova umjesto
spajanja čavlima. Namještaj je još mogao biti izrezbaren ili
lakiran crnom bojom da se dobije izgled ebanovine. Američ-
ki stolari, osobito oni u Novoj Engleskoj, oponašali su uvo-
zni lakirani namještaj s Dalekog istoka. Nešto namještaja
bojano je tako da oponaša kornjačevinu, a nešto namještaja
ukrašeno je metalik bojom.
U prvoj polovini 18. stoljeća dosta se koristila i ora-
hovina i javorovina. U drugoj polovici 18. stoljeća počela
se koristiti i trešnja te eukaliptus, počeli su se pojavljivati
i furniri i marketerija (vidi 15. poglavlje, dio Alati i teh-
TABLICA 19–2
Tokarenje drva
Tokarenje
se izvodi okretanjem drvenog čepa u letvici koja se istodobno obrađuje dlijetom. Postupak se često
primjenjuje za ukrašavanje nogu stolica i stolova, vodoravnih prečki između nogu, stupića u naslonu stolice (vidi sliku
19-21), te balustara na stepenicama (vidi sliku 19-13). Tokariti se može na različite načine te tako i dobiti raznovrsne
oblike. Ovdje su prikazani jednostavni tokarski primjerci dobiveni ponavljanjem jednog ili kombinacije oblika.
Tokarenje se može primjenjivati i za izradu pehara, bokala, te okruglih kutija, a osim drva može se tokariti i
bjelokost te kosti.
kugla
truba
vreteno
vaza i blok
spirala
kugla i
prsten
dvostruka
spirala
kalem
bambus
RANA AMERIKA
