492
l
20. poglavlje
19. stoljeće
primjerice i
athénienne
, tronožni stalak za umivaonik, dizaj-
niran 1801. godine (slika 20-37). Oni su također popularizi-
rali druge vrste namještaja, uključujući
lit en bateau
, krevet s
oblim krajevima okrenutim prema gore, koji je podsjećao na
čamac; te
méridienne
, dnevnu počivaljku ili sofu s uvijenim
naslonom za ruke, na kojoj je jedan kraj bio viši od drugog
(vidi sliku 20-3).
Psiha
je bila dugačko ogledalo koje se mo-
glo zaokrenuti unutar okvira, a stajalo je na podu. Okrugli
stol-postolje
najčešće se stavljao na sredinu sobe. U kolekciji
namještaja napravljenog za Napoleonove privatne odaje u
Fontainbleauu vidimo još jedan tip:
paumier
, sofu koja po-
put
méridiennea
ima nejednake naslone za ruke, ali ravne.
Najpopularnije drvo za carski namještaj bio je mahago-
nij, ali korišteni su i brijest, tisa, javor te limun. Drvo za fur-
nir uvozilo se iz Afrike, Zapadnih i Istočnih Kariba, a radilo
Namještaj 19. stoljeća
Namještaj 19. stoljeća bio je toliko šarolik koliko i stilovi
interijera za koje se dizajnirao. Namještaj se posebno izra-
đivao da bi se uskladio sa svakom fazom stilskih razdoblja.
Također je usred te stilske gorljivosti nastalo i novih tipova
namještaja kojih ranije nije bilo, a bili su otmjeniji i elegan-
tniji nego ikad prije.
Namještaj carskog i regentskog stila
Što se sjedalica tiče, carsko razdoblje u Francuskoj donijelo
je
récamier
, dnevnu počivaljku koja je svoje ime preuzela od
slike Jacques-Louisa Davida iz 1800. godine, portreta Mme.
Récamier (slika 20-36). Percier i Fontaine, predvodnici
carskog stila, kreirali su mnogo namještaja, među kojim,
Alati i tehnike
Z N A N O S T O B O J I
Izvor
boje
je vidljiva svjetlost, mali dio elektromagnetskog
spektra svjetlosne energije. Nevidljivi dijelovi spektra su
infracrvene zrake, ultraljubičaste zrake, rendgendske zrake,
gama zrake, radiovalovi i tako dalje. Unutar vidljivog
spektra svaka boja ima svoju karakterističnu
valnu duljinu
,
ona ljubičaste je najkraća, a crvene najduža.
• Boja ima tri glavna obilježja: ton, intenzitet i
kvalitetu.
Ton
je funkcija valne duljine, a različiti
tonovi imenuju se kao
žuta
,
zelena
i
narančasta
.
Intenzitet
je stupanj zasićenosti pojedinog tona, žuta
zbog svoje bljedoće ima najmanju zasićenost, a plava
najveću zasićenost.
Kvaliteta
je obilježje svjetloće,
određena količinom crne ili bijele boje dodane
nijansi.
• Za ton s dodatkom crne boje kaže se da je
nijansa
tona, a za ton s dodatkom bijele da je
tinta
tona.
• Tonovi
svjetlosti
nazivaju se
aditivne
boje jer svi
tonovi svjetlosti pomiješani daju bijelu boju. Von
Helmholtz je 1867. godine otkrio da u ljudskom oku
postoje tri različite vrste stanica koje mogu detektirati
crvenu, zelenu i plavu valnu duljinu svjetlosti. Ta
trodijelna podjela temeljna je i za boje televizije, video
i računalnih monitora.
• Tonovi
pigmenata
zovu se
suptraktivne
boje.
Pigment apsorbira sve valne duljine svjetlosti osim
prepoznatljivog tona koji se reflektira u oku.
•
Primarne boje
pigmenta su crvena, plava i žuta.
Sekundarne boje
, koje se dobivaju miješanjem dviju
primarnih boja, jesu ljubičasta, zelena i narančasta.
Miješanjem sekundarne i primarne boje dobiva se
tercijarna boja
, poput crveno-narančaste ili žuto-
zelene.
• Tonovi se mogu prikazati na
kružnoj paleti boja
(iznad) poredane po valnim duljinama, gdje je
ljubičasta kratke valne duljine pored crvene duge
valne duljine. Boje koje se na paleti nalaze točno
nasuprot jedan drugoj, poput crvene i zelene, zovu se
komplementarne boje
. Kružnu paletu boja možemo
podijeliti na dvije polovice,
tople boje
, odnosno
crvenu, narančastu i žutu, te
hladne boje
, odnosno
zelenu, plavu i ljubičastu. Par komplementarnih boja,
stoga, uvijek ima jednu toplu i jednu hladnu boju.
19. STOLJEĆE
